Žetva

U našim krajevima žetva je jedan od većih problema kod komercijalnog uzgoja lavande. Ako ste pogledali pokoji dokumentarac o lavandi na HRT-u, mogli ste vidjeti kako se to radi u Dalmaciji. Tamo su polja vrlo mala, nekoliko seljaka ode sa magarcem,srpovima i vinom pa žanje cijeli dan. To nije komercijalna proizvodnja.

Od grma lavande puni rod se može očekivati u 3 godini rasta. Plantaža može trajati od 5 do 20 godina, sve ovisi o sorti,održavanju,bolestima i slično. Prosjek ekonomske eksploatacije u razvijenim zemljama je 10 godina. Od jednoga grma razvijene lavande se dobiva od 1 do1.5 kg cvijeta,čija je iskoristivost u proizvodnji lavandinoga ulja oko 2%. Znači da je u slučaju sorte Budrovka (Lavandula hybrida) za jednu litru ulja potrebno oko 50kg cvijeta. Kod boljih hibrida poput Lavandula x intermedia "Grosso" prinosi su puno veći a biljka otpornija na bolesti.

Kod žetve je bitno da se radi u jutarnjim satima, dok nije žega na polju. Velike vrućine sredinom ljetnog dana naglo osuše požnjevenu lavandu. Bitno je da se bere od otprilike 8 do 11 sati u jutro. Također je bitno da se sačeka dok se ne povuče sva jutarnja rosa sa biljaka. Pri planiranju žetve važno je paziti na kišne dane. Berba neposredno nakon kišnih dana će rezultirati lošijom kvalitetom. Zato treba sačekati niz od nekih 5-6 sunčanih dana za berbu, kako bi iskoristivost za ulje bila najbolja. Biljka je zrela za branje kad joj je gornja polovina cvijetova otvorena. Neki tvrde da treba čekati da se otvore svi cvijetovi, ali strana iskustva su pokazala da to nije bitno.

Žetva srpom mora biti samo jedan manji dio vaših žetvenih poslova. Srpom se žanju snopovi za prodaju na štandovima te ono što se strojno eventualno ne uspije pokositi. Angažiranje radnika za žetvu srpovima na jednoj, komercijalno gledano, isplativoj prosječnoj plantaži od 4 hektara nije rentabilno. Kao što su naši kolege u Istri pokazali, takav način žetve stvara velike troškove a i kvaliteta žetve nije ujednačena jer nisu svi jednako dobro vični radu sa srpom. Kod žetve je bitno da se lavanda reže na nekih 10 cm ispod zadnjeg cvijeta na stabljici. Kod ručne žetve se prvo žanje "od oka" pa se naknadno snopovi skraćuju na navedenu dužinu. Pri strojnom branju se može podesiti visina noža i tak odrediti prosječna dužina požnjevene stabljike. Ta dužina je određena zato jer nema smisla radit duže snopove zbog male ili slabe količine ulja u dijelu stabljike dužem od 10 cm ispod cvijeta.

Za te poslove u svijetu već duže vrijeme postoji oprema, strojevi za žetvu koji uvelike pojeftinjuju i olakšavaju proces žetve kao i transport, čuvanje i ostalu manipulciju. Jedan od njih je ovaj stroj na slici desno, Ochiai harvester, porijeklom iz Japana a modificiran u Australiji. Taj stroj je prvotno služio za berbu čaja a onda su ga Australci modificirali za žetvu lavande. Vrlo je kompaktan, jednostavan za upotrebu i održavanje. Na manjim plantažama od nekoliko hektara ovaj stroj je dovoljan i zamjenit će mnogo radne snage. Uz to, svi grmovi lavande bit će podrezani na jednak način. Stroj upuhuje materijal u vreću koja je spojena na njega tako da je riješen i problem pakiranja i trasporta do destilerije.

Još naprednija tehnologija žetve lavande na velikim plantažama je uvođenje traktorskih berača. U svijetu postoje razni modeli raznih tehničkih karakteristika. Često se to svodi na samostalnu izradu ili izradu u malim serijama. Prosječna cijena ovakve opreme je od 10 do 15 tisuća eura. Ovakvom mehanizacijom se postižu velike uštede na radnoj snazi i vremenu berbe na većim plantažama. Berač svojim vodilicama podiže prizemne stabljike te ih skupa sa ostalim stabljikama formira u uzdignuti snop koji onda ravno siječe. Zato je pri plantažnom uzgoju bitno da su grmovi zbijeni što bliže u redovima kako bi se međusobno podupirali i rasli u visinu a ne toliko u širinu.     

 Na slici lijevo vidimo primjer berača (harvestera) sa Novog Zelanda. To je manufakturni proizvod vlasnika jedne plantaže i njegovog prijatelja inženjera strojarstva. Stroj, kao i većina naprednijih berača, koristi pokretnu traku,konvejner, za prijenos materijala u kontejner iza traktora. Pomoću "vilica" i rotirajućih vijaka prizemna lavanda se diže i formira u oblik pogodan za rezanje ravnim nožem. U ovom slučaju se koristi ravni rezač, dok je u sluačju malog Ochiai harvestera kojeg smo prije spomenuli riječ o modificiranom zakrivljenom rezaču.

Ovdje vidimo traktor Deutz Fahr sa montiranom CLIER opremom za berbu i usitnjavanje stabljika i cvijeta. Usitnjeni materijal se putem "ruke" izbacuje iza u hidraulični kontejner koji se kasnije prazni tako što se digne iznad visine traktora i iskipa u visoku prikolicu, koja je u većini slučajeva hermetički zatvorena. Ona se vozi u destileriju gdje se na vrh monitra poklopac za odvod pare a sa donje strane se spoji dovod pare tako da se dio procesa destilacije vrši u samoj prikolici bez potrebe kotla. Hlađenje, kondenzacija i separacija se vrše u destileriji.

CLIER Jaguar (manji) ili Clier Claas (veći) modificirani kombajni su danas vrhunac žetvene tehnologije za velike površine. U Francuskoj se koriste za površine od 40 do 200 ha. Na manjim plantažama koriste se CLIER bočni priključci sa sabirnom hidrauličnom košarom montiranom iza traktora. Cijena takve opreme je od 25 do 45 000 eura dok su kombajni puno skuplji.

Za ovaj tip berača još nisam siguran na kojem principu radi, ali vidi se da proizvodi snopove. Moglo bi se reći da je princip sličan onome kod samovezačice snopova u žetvi pšenice. Slika je snimljena u Francuskoj.    

Održavanje

Žetva

Sušenje

Destilacija