Sadnja

Lavanda je percipirana kao biljka Mediterana koja ne uspijeva u kontinentalnim krajevima. Njeno porijeklo seže sve do Indije a drži se da je od tamo donešena na područje Bliskog istoka a onda na Mediteran i sjevernu Afriku. Danas se najviše uzgaja u Francuskoj, u njezinoj pokrajini Provansi. Raste na raznim terenima i uzvisinama, pa tako i na obroncima fracuskih Alpa, američkih Rocky mountainsa... U našem se slučaju pokazalo da joj pašu suhi i sunčani kamenjari zapadnog Sredozemlja, odnosno našeg najpoznatijeg otoka lavande, Hvara. Iako samonikla raste na širokom području od Kanarskih otoka na krajnjem zapadu do južnih dijelova Indije na krajnjem istoku, većina samoniklih vrsta zgusnuta je u sredozemnim zemljama. To moramo imati na umu kod uzgoja, pa iako joj na kontinentu ne možemo pružiti blagodati sredozemne klime, možemo joj omogućiti osnovni uvjet, a to je tlo dobre propusnosti. Slabo drenirano tlo u kombinaciji sa tmurnim vremenom ne obećava uspješan uzgoj lavande. Želimo li lavandu u ilovastom tlu vlastita vrta, morat ćemo ga poboljšati dodavanjem komposta i oštrog pijeska. Lavanda voli alkalno tlo, pa ako je kiselo treba mu dodati vapno. Najbolje uspijeva na siromašnu, pjeskovitu tlu.
U hladnijim kontinentalnim krajevima, uzgaja se na zaštićenim mjestima vrta, kao što je podnožje osunčanog, jugu okrenutog zida zaštićeno od zimskih vjetrova. To su detalji vrtne sadnje. Sad pređimo na profesionalni uzgoj.

Najbolje raste u laganim tlima, pješčanim ili šljunčanim, na suhim,otvorenim i sunčanim položajima. Glinasto-humusna tla ispod kojih se nalazi krečnjak i kalcitne stijene također pogoduju lavandi. Zahtijeva dobru drenažu i slobodu od vlage zimi, jer inače promrzne. Vlažna područja se moraju izbjegavati. Ili se bar moraju nadopuniti novom zemljom ili puno komposta kako bi se promijenio sastav tla. Kompost je bolji zbog različite veličine čestica komposta koje su plodne a i stvaraju više prostora za zrak te bolje uporište korijenju u ukorijenjivanju biljke. Obavezno provjerite pH faktor tla i osigurajte da on bude negdje između 6.5 i 7.5. Ako je tlo previše kiselo lavanda neće uspijevati dobro. Ako je previše bazično, hranjive tvari su vezane u tlu i biljka teško dolazi do njh. Dodavanje komposta, vapna (ima više vrsta specijalnog poljoprivrednog vapna) i pepela može izbalansirati pH.

Kod plantažnog uzgoja je bitno da je zemlja očišćena od korova. To je najbolje napraviti u jesen. Pomoću metode Solarizacije možemo uništiti ne samo nametljive korove nego i "spaliti" sjemenje korova u zemlji. Solarizacija je relativno nova i slabo rasprostranjena tehnika, ne znam dali se kod nas uopće koristi. Zemlja se pokrije velikim najlonom na površini koja se misli očistiti. Najlon se na rubovima ukopa tridestak centimetara u zemlju i tako se neko vrijeme ostavi dok sunčeva toplina ispod najlona ne stvori efekt staklenika i uništi sve spore bolesti i sjemenje korova. Vrlo ekološki i jednostavno, ali skupo za primjenu na velikim površinama. Uglavnom,na ovaj ili onaj način, bitno je zemlju temeljito očistiti od korova jer se mlada lavanda ne može boriti protiv njega. Često se pljevljenje i čiščenje od korova nakon sadnje može pretvoriti u ogroman posao ako je godina pogodna za rast korova. U slučaju da ne uzgajate ekološki, možete primjeniti herbicide, ali time si značajno smanjujete tržište. Kod borbe sa korovima možete koristiti razne pokrove kako bi spriječili dolazak sunčevih zraka do korova. Tako zemljište možete pokriti slamom,šljunkom,piljevinom,specijalnim poljoprivrednim tekstilom ,kompostom ili bijelom djetelinom.

Sav korov očićen sa polja treba biti spaljen i pepeo posut po zemljištu, zajedno sa običnim drvnim pepelom ako ga možete nabaviti. Tada tlo treba pripremiti sa zaoravanjem nešto slame i stajskog gnoja, ali ne preduboko,pliće. Takovu zemlju treba ostaviti tako do proljeća. U proljeće se sa korovom treba napraviti što i u jesen i sve se treba iznova preorati. U kasno proljeće, krajem travnja ili tijekom svibnja, mlade biljke,sadnice, treba zasaditi u redove u smjeru sjever-jug. Poželjno je da napravite humke dužinom polja i na njih sadite sadnice radi lakšeg otjecanja vode. Razmak između biljaka ovisi o sorti koja se sadi jer postoje značajne razlike. Kod Lavande Budrovke, najrasprostranjenije sorte kod nas, na našoj plantaži je razmak 1,5 metara između redova i 1 metar između biljaka. To je otprilike razmak kojim možete na jedan hektar zasaditi 5 000 sadnica. Treba napomenuti da se na velikim zapadnim plantažama sadi duplo pa i više sadnica po jednom hektaru.

Ako sadite u vlažnim i vrućim predjelima, pripremite se na mogućnost gljivičnih bolesti i truleži. Zato je bolje saditi na humcima i koristiti veći razmak među biljkama radi cirkulacije zraka. Bilo na plantaži ili u vrtu, bitna je potpuna izloženost suncu. Ako je vrt pretrpan ili plantaža u sjeni brda,šume ili nečeg trećeg, biljke će lošije uspjevati i dati manji prinos. Ako mislite pospješivati razvoj gnojivom, koristite ga malo i samo ekološko. Najbolji je humus kalifornijskih glista. Lavandi je bitan dušik i kalij. Kalij pomaže rastu cvijeta, ali ako je predoziran može previše potaknuti listove biljke i tako smanjiti fokus na rast cvijeta.

U jako suhim predjelima, uglavnom primorskim, gdje ljeti nema vode,padalina, navodnjavanje je potrebno za preživljavanje biljke. Iako je lavanda vrlo otporna na sušu kad se razvije, narast će veća i dati više cvijeta sa regularnim navodnjavanjem. To znači da ju treba navodnjavati kad je suha. Važno je dati joj da prvo "ožedni" i onda tek navodniti. Mora se balansirati količina vode jer ugiba od viška vlage.

Kako do sadnog materijala...

Većina sorti lavande se sadi iz reznica uzetih od zrele biljke. Ovo je i brzo i "točno", u smislu proizvodnje identične replike originalne biljke, takozvana "in vitro" metoda. Uzgoj lavande iz sjemena zvuči kao odličan i jeftin način ali ima mnoge mane.

Prva zapreka je pronalaženje sjemena. Iako se Španjolska, Žuta i neke druge vrste mogu saditi iz sjemena, to su obično samo Lavande angustifolie - Hidcote, Vera i Munstead. One su raspoložive za sadnju iz sjemena dok hibride, Lavandine poput Grossa, Allardia i sličnih morate saditi iz reznica. Druga zapreka je slabo i sporo klijanje. Sjemenje ima kratak vijek trajanja i tako je stopa klijanja (uspjelih sadnica od 100 sjemenki) prilično niska. Treba im i dugo da potjeraju izdanke i to može izazvati pojavu gljivica te trulež sjemenja prije nego proklija. Treća zapreka je vrijeme koje je potrebno da iz sjemenke izraste biljka dovoljne veličine. Kad se presade u male vaze, biljke će biti oko 8 cm i imati jednu stabljiku. To je još uvijek slabo i za presađivanje u vrt, a i za plantažu. Tako treba čekati još mjesec ili više da dođu do željene veličine. Četvrta zapreka je faktor različitosti. Zbog malo pažnje koja se pridavala tijekom godina osiguranju da se sjemenke ne miješaju sa drugima, biljke će biti različitih nijansi. Također mogu varirati u visini i širini i tvoriti nešto što ne želite u vrtu a nije prikladno za plantažni uzgoj i strojno branje gdje se traži ujednačenost svih biljaka u veličini i kvaliteti. I peta, najvažnija zapreka. Najpopularniji i najisplativiji Lavandini, hibridi lavande, ne proizvode sjemenke ili su one sterilne, pa ih se ne može tako razmnožavati.

Bitno je da posađena biljka do zime ima dobro razvijen korijen u tlu kako bi mogla preživjeti hladnoće. Lavanda raste sporo u jesen i često jesenske sadnice ne prođu dobro zimu jer nemaju dovoljno vremena za razvoj. Rješenje može biti sadnja većih,razvijenijih biljaka.

Održavanje

Žetva

Sušenje

Destilacija